Od prividne stabilnosti do upravljanja rizicima: Što energetske i transportne tvrtke moraju naučiti prije 2026.

Od prividne stabilnosti do upravljanja rizicima: Što energetske i transportne tvrtke moraju naučiti u budućnosti do 2026.

Fernando Vázquez, konzultantski partner u ERA Grupi

Posljednjih godina malo je sektora privuklo toliko pažnje tvrtki kao energetika i promet. Nakon niza šokova koji su testirali proračune, lance opskrbe i operativne modele, 2025. godina donijela je osjećaj djelomičnog olakšanja. Cijene su se u nekim slučajevima ublažile, a ekstremna volatilnost je sada iza nas. Međutim, bilo bi pogrešno protumačiti ovaj scenarij kao povratak u normalu.

Gledajući unaprijed prema 2026. godini, pravi izazov ne leži toliko u razinama cijena koliko u složenosti koja ih okružuje. Energija i promet ostaju ključne kategorije ne samo zbog svog utjecaja na konačni rezultat, već i zbog svoje sposobnosti da pojačaju operativne, financijske i strateške rizike.

Kada stabilnost više nije sinonim za normalnost

U energetskom sektoru, Europa je očito prebrodila najakutniju fazu krize iz 2022. Cijene električne energije i plina pale su s najviših razina i u prosjeku ukazuju na veću stabilnost. Međutim, i dalje su znatno više nego prije krize i, prije svega, više nego u drugim regijama poput Sjedinjenih Američkih Država. Taj jaz predstavlja strukturni nedostatak za europsku industriju u vrlo konkurentnom globalnom okruženju.

Tome se dodaje i duboka promjena u energetskom miksu. Rastuća penetracija obnovljivih izvora energije, koji već čine otprilike polovicu proizvodnje električne energije u Europi, smanjila je ovisnost o fosilnim gorivima, ali je također uvela veću volatilnost cijena. Energija je danas čišća, ali i teže predvidljiva, što komplicira planiranje proračuna i upravljanje rizicima.

U prometu i logistici, 2025. je bila manje godina naglih promjena cijena, a više vježba prilagodbe ponašanju tržišta. U cestovnom prometu, relativnu stabilnost pratile su najave umjerenih povećanja cijena za 2026., uglavnom potaknutih inflacijom plaća i višim troškovima održavanja. Gorivo se i dalje tretira kao zasebna dodatna naknada, što dodaje dodatnu neizvjesnost.

Pomorski promet, sa svoje strane, ostavio je iza sebe ekstremne vrhunce prethodnih godina, sa značajnim padovima cijena, iako volatilnost ostaje konstantna. Ovom scenariju doprinosi porast „nearshoringa“ (preseljenja dijela proizvodnje i nabave na bliža tržišta), što redefinira protok robe i mijenja rizike povezane s međunarodnim prijevozom. Istodobno, prijevoznici zauzimaju obrambenije stavove, povećavaju dodatne naknade i ograničavaju svoju izloženost, što smanjuje manevarski prostor pošiljatelja.

Učenje donošenja odluka u manje ekstremnom, ali složenijem okruženju

Zajednička lekcija u energetici i prometu je jasna. Pitanje za 2026. više nije samo kako smanjiti troškove, već razumiju li organizacije doista gdje su koncentrirani njihovi rizici i kako ti rizici mogu utjecati na marže, poslovanje i razinu usluga.

Digitalizacija, vidljivost podataka i diverzifikacija dobavljača više nisu opcionalne inicijative, već su postale osnovni elementi upravljanja. Tretiranje ovih kategorija kao strateških rizika, a ne samo kao proračunskih stavki, omogućit će tvrtkama izgradnju otpornosti bez žrtvovanja konkurentnosti.

Prividna stabilnost može zavarati. Tvrtke koje znaju predvidjeti, osigurati povoljne uvjete kada tržište dopušta i donositi odluke temeljene na podacima bit će bolje pripremljene za natjecanje u okruženju koje će, iako manje ekstremno nego posljednjih godina, ostati zahtjevno i složeno. U 2026. godini neće pobijediti oni koji najbrže reagiraju, već oni koji su prvi shvatili rizike.